Open top menu

Share .

26.7.14
Dževad Poturak očekuje punu zeničku Arenu: BH Machine zaslužuje ogromnu podršku!


Najavljujući svoju borbu za titulu prvaka svijeta u WAKO pro verziji, BH Machine Dževad Poturak istaknuo je da će podrška publike biti iznimno važna te da očekuje punu zeničku Arenu. “Očekuje me veoma težak meč protiv odličnog protivnika, a publika je ta koja me može podići u ključnim trenucima. Odlučio sam se da jednu od najvažnijih borbi moje karijere održim ovdje jer je Zenica grad sporta i apsolutno ne sumnjam da će zenička publika biti uz mene“, istaknuo je Poturak te dodao da u svojoj profesionalnoj karijeri nikad nije izgubio borbu na bosanskohercegovačkom tlu.
Osim borbe Poturka s francuskim superteškašem Abderahmanom Coulibalyem, svoje borbe s rivalima iz regije će imati i sedam perspektivnih bosanskohercegovačkih boraca Elmir Mehić, Dario Kadić, Adis Dadović, Bahrudin Mahmić, Mesud Selimović i Dženan Poturak.

Poturak je u svojoj karijeri imao ukupno 74 borbe te je ostvario skor od 50 pobjeda od čega 30 nokautom, 23 poraza i jedan neriješen ishod. Glavni pokrovitelji No Limit 7 večeri su kompanija Bekto preciza i Općina Zenica, a svi ljubitelji sporta, mečeve će moći pratiti u direktnom televizijskom prijenosu na FaceTV.
Opširnije
25.7.14
SLOMILA OBJE RUKE: Lepa Brena doživjela tešku nesreću!

Poznata pjevačica Lepa Brena jutros je u jednom resortu u Novom Vinodoloskom pala i slomila obje ruke, nakon čega je hitno hospitalizirana, te je trenutno u tijeku operacija u specijalnoj bolnici u Lovranu. Iako su hrvatski mediji prvo javili kako je Brena doživjela saobraćajnu nesreću, to se ispostavilo kao netačna informacija.
Poznata folk-zvijezda trebala je večeras i sutra održati dva koncerta u makarskoj diskoteci Petar Pan, no sada su sve njezine aktivnosti otkazane do daljnjega

Tijekom dana javnosti će se obratiti i šef hirurgije bolnice u Lovranu s više informacija o zdravstvenom stanju Lepe Brene s kojom su trenutno suprug Slobodan te sinovi Viktor i Stefan.
Podsjetimo, Lepa Brena još od 2004. godine ima problema s trombozom kada joj je na nastupu počela trnuti ruka zbog začepljenja vena.
Problem se ponovo pojavio u julu 2012., a tada je provela tri dana na liječenju u Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje.
Pošto su joj liječnici razbili tromb, pjevačica je puštena kući, a od tada pazi na ishranu, aktivno vježba i trudi se biti pod što manjim stresom.

(Index.hr)
Opširnije
Rufad Botonjić, izbjeglica iz BiH gledao na kamerama kako mu ubijaju sina u SAD-u

Rufad Botonjić, izbjeglica iz BiH, u šoku je nakon što je na snimkama videonadzora gledao kako pucnjevima iz vatrenog oružja ubijaju njegovog 21-godišnjeg sina Nedžada na jednoj benzinskoj pumpi u gradu Jacksonvilleu u američkoj saveznoj državi Florida.
Prema pisanju američkih medija, Nedžad Botonjić se u ponedjeljak sam dovezao automobilom na benzinsku pumpu BP-a, kada su se dvojica muškaraca u crvenom automobilu dovezli do njega i prišli mu te ga ubili nakon kratke rasprave.

“Moj sin je upravo napuštao benzinsku kada su oni došli u crvenom autu i parkirali se kraj njega”, objasnio je otac Rufad. Jedan muškarac je prišao suvozačevoj strani, ne znam zašto je taj tip uopće došao”, rekao je Rufad.

Pričao je nešto s mojim sinom, onda je prešao do vozačeve strane, nešto je radio s rukama…Mislim da je u tom trenutku mom sinu bilo dosta, pokušao mu je reći; ‘Idi, što hoćeš od mene, čovječe’”, smatra Rufad.

Istražitelji su rekli novinarima da je taj muškarac, za kojeg se vjeruje da je s područja Orlanda, upucao Nedžada nekoliko puta. Nakon pucnjave, ubojica i čovjek koji je bio s njim odjurili su s mjesta zločina u crvenom automobilu. Ponuđena je i nagrada od tri hiljade dolara onome tko policiji dostavi neku upotrebljivu informaciju o Nedžadovim ubicama.

Navodno su neki svjedoci ubojstva pokušali vozilima pratiti ubojice, ali nisu u tome uspjeli. Iako u policiji kažu da je još nejasno je li Nedžad poznavao svoje ubojice, njegov otac, nakon što je pregledao snimke videonadzora, smatra da je ovdje riječ o pljački koja je pošla naopako.

“Vidio sam snimku, moj sin je otvorio vrata da ga gurne da ode”, rekao je Rufad. Moj sin se nikad nije borio, nije razumio borbu”, rekao je otac, koji se sada boji i za sigurnost svojih triju kćeri koje su školskog uzrasta.

Nakon što je njegova obitelj izbjegla iz BiH, Nedžad je rođen u Njemačkoj, a već 16 godina svi su živjeli u SAD-u. Otac tvrdi da je Nedžad htio biti odvjetnik ili glazbenik. “Glazba, glazba je bila njegov život”, pojasnila je i Nedžadova djevojka Tonia Brown.

“Mogao je repati do iznemoglosti. Ne biste vjerovali”, dodala je ona, rekavši kako Nedžad nije zaslužio da tako bude ubijen. Bio je sve što bi cura mogla poželjeti”, zaključila je Tonia. Nedžadova sestra Sena rekla je da će dio njega uvijek živjeti u njoj.

(denveni list)
Opširnije
Palestinac u Sarajevu: Kako su nas Jevreji protjerali

Omar El Tabari, potomak jedne od najuglednijih porodica iz Tabarije, za Al Jazeeru govori o tome kako su Jevreji etnički očistili taj grad.
Piše: Snježana Mulić-Softić (Al Jazzera Balkans)

Palestinac Omar El Tabari nikada nije ušao u svoju domovinu. Za svoje 33 godine života Palestinu je gledao samo sa uzvišica u Jordanu.

Dok na ekranu laptopa pokazuje vidikovac u Umm Qaisu u Jordanu, historijskom gradiću smještenom tik uz sjevernu granicu nekadašnje Palestine, a sada Izraela, Omar, koji je danas državljanin Bosne i Hercegovine i stanovnik Sarajeva, kaže: “Ovo je najbliže dokle sam došao. Na ovo mjesto bismo svakog ljeta išli s roditeljima, peli se na najvišu tačku i gledali Palestinu, gledali našu Tabariju, rodni grad mojih predaka…”

Ako bi im se posrećilo lijepo vrijeme, mogli bi vidjeti obrise Tabarije, pitoresknog gradića smještenog na Galilejskom jezeru, u kojem rastu banane, kivi i mango.

Progon iz Tabarije

Dok bi stajali na toj uzvišici, Amin El Tabari, otac Omarov, pričao bi im o progonu njegove porodice, ali i svih ostalih Arapa iz Tabarije 1948. godine. Prstom bi prelazio preko obrisa grada i pokušavao im dočarati njegove ulice, voćnjake, maslinike…

Porodica El Tabari bila je jedna od najuglednijih u Tabariji sve do njihovog izgona.

“Otac mi je pričao da smo mi držali između 6.000 i 8.000 dunuma zemlje. Od kraja 1700-ih do sredine 1800-ih godina glavni muftija je bio iz porodice El Tabari, kao i glavni sudija. Prvu trgovačku komoru u Tabariji osnovala je moja porodica, a moj deda Naif El Tabari bio je šejh Tabarije”, kaže Omar.

Kuće El Tabarija nikad se nisu zaključavale. Vrata su bila svima otvorena i ljudi su najviše dolazili kod njih po savjete. Kako Arapi, tako i Jevreji.

Ipak, jedna Jevrejka je naročito bila draga šejhu El Tabariju.

“Moj deda je imao devet kćeri i silno je želio sina. I, konačno, kada ga je dobio, taj sretni glas mu je donijela jedna Jevrejka i on je stalno o njoj pričao”, priča Omar.

Međutim, onda se sve preokrenulo.

“Palestinu su, malo po malo, zauzimali Jevreji, koji su imali podršku Britanaca. Prije nego su preuzeli kompletnu Tabariju već su počinili velike masakre u okolnim selima, već se desio makaskr u Deir Yassinu. U stanovnike se uvukao strah, pogotovo zato što su znali da Britanci naoružavaju Jevreje i treniraju Haganah, Irgun i druge grupe, koje su se kasnije transformirale u oružane snage Izraela. Tako je došao dan kada je naređeno Arapima da se isele. Neki su pružali otpor, ali odmah su bili ubijeni”, priča Omar.

Šezdeset godina lutanja svijetom

Ali niko, kaže, nije vjerovao da se neće vratiti.

“Mislili su, baš kao i ovdje, početkom rata – to će biti kratko i onda će se vratiti. Moja nena nije čak ni ključeve od kuće ponijela. Sve su ostavili otvoreno. Ljudima u glavu nije moglo stati da su tu živjeli stoljećima i da ih sad neko jednostavno istjeruje. Od povrtaka nije bilo ništa i danas u Tabariji nema nijednog Arapa.”

Porodica El Tabari, koja je tada, a i puno godina poslije finansirala palestinski otpor izašla je iz Tabarije. Ostao je samo jedan amidža, ali se on već nakon dan-dva morao iseliti i nastaniti u Nazarethu.

“Moja porodica je pružala otpor tako što zemlju nije htjela prodati Jevrejima. Čak smo otkupili nekoliko hiljada dunuma zemlje, samo kako bismo onemogućili Jevreje da je posjeduju. Ipak, oni su sve uzeli”, priča Omar.

Njegov otac Amin El Tabari bio je beba kada je napustio Tabariju.

Prva stanica ove porodice je bila Sirija. Međutim, ta zemlja je imala svojih problema i izbjeglicama iz Palestine je izdavala samo privremene dozvole boravka, pa se jedan dio porodice preselio u Jordan, gdje je Omar rođen i odrastao.

“Jordan nam je dao sve. Tamo su se Palestinci najviše osjećali kao kod kuće. Ali prave kuće, one naše, mi nikad više nismo vidjeli.”

Omarova porodica više od 60 godina luta svijetom. Njeni članovi rasuti su po Siriji, Saudijskoj Arabiji, Arapskim Emiratima, SAD-u, Kuvajtu, Jordanu, Libanu, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini…

“Moja porodica je odrastala u izbjeglištvu, školovala se u školama za izbjeglice… Moje dvije tetke donedavno su bile u Jermuku, najvećem palestinskom izbjegličkom kampu u Siriji, koji je uništen. One se nisu uspjele izvući iz Sirije i još su tamo. Mi čitav život nemamo ništa, a samo 40 kilometara dalje imamo sve, imamo skoro čitav jedan grad. To kako se mi zbog toga osjećamo teško je dočarati”, kaže Omar.

On nikada nije ušao u Palestinu, jer ne želi dodatna poniženja.

“Da bih ušao u svoju domovinu moram imati dozvolu Izraela. A i kad bih je dobio onda bih bio osuđen na njihovo maltretiranje, čekanje na granici, na kojoj nikad ne znaš hoće li te pustiti, koliko će te tu zadržati… Njima nije važno je li dan ili noć, jesi li star ili bolestan… Ako si Arap – za njih si ništa”, kaže.

Grad u papirima

Ipak, Omarov otac nije mogao izdržati. Prije nekoliko godina potisnuo je ponos i od Izraela tražio dozvolu da posjeti Tabariju. Tamo je proveo četiri dana i, kako priča Omar, to su bila njegova najteža četiri dana u životu.

“Pričao nam je da to više nije ona Tabarija, da su na našoj zemlji nikli hoteli, restorani… To je veoma plodna zemlja, s lijepom klimom i Jevreji su znali zašto su je uzeli. Otac kaže da su mu Jevreji, oni stari, koji još znaju šta je u gradu značilo prezime El Tabari, nudili da ostane, ali on nije mogao. Ko bi mogao ostati u tuđini, a znaš da je sve tvoje?”, kaže Omar.

Porodica El Tabari je sačuvala sve dokumente iz katastra u kojima piše da su oni vlasnici zemlje i kuća u Tabariji. Kaže da to isto čuvaju i ostali potomci protjeranih arapskih familija – u nadi da će jednog dana ponovo otići na svoje.

“Moj deda, šejh Naif, za sve godine svog izbjeglištva, a izbjeglica je bio više od 20 godina svog života, samo jednom je rekao: ‘Kada vratim svoje imanje, uzet ću Amina [Omarovog oca] i staviti ga na konja, a ja ću pored njega bos proći kroz Palestinu.'”

Omar je danas državljanin Jordana i Bosne i Hercegovine, a oženjen je Sarajkom.

Dok nas vodi u virtualni obilazak domovine svojih predaka kaže: “Sumnjam da ću za svog života vidjeti Tabariju, ali moja će djeca, ako Bog da, znati ko su i odakle su, kao što i ja znam. I sve potomke porodice El Tabari na Palestinu, kao našu zemlju, uvijek će podsjaćati dokumenti iz katastra, iz Palestine, zemlje koju Jevreji sada nazivaju Izrael.”
Opširnije
VIDEO: Novi Pazar: Preko 30.000 ljudi na noćnom namazu (FOTO)

Novi Pazar – Na trgu Gazi Isa-bega u Novom Pazaru, u noći između srijede i četvrtka 23. i 24. jula 2014. godine, ili dvadeset sedme večeri mjeseca Ramazana, u organizaciji Islamske zajednice, Muftijstva Sandžačkog, je održan noćni namaz.

Opširnije
24.7.14
VIDEO: Objavljen trailer za film "November Man" u kome igraju i bh. glumci


Objavljen je trailer filma "November Man" u kome su uloge ostvarili i bh. glumci Amila Terzimehić, Mediha Musliović i Dragan Marinković Maca.
Glavnu ulogu u ovom filmu tumače Pierce Brosnan, Olga Kurylenko i Luke Bracey, a u ostalim ulogama se uz bh. glumce pojavljuje i srbijanski glumac Lazar Ristovski.

Premijera filma će biti održana 13. augusta u Los Angelesu, a u kinima će igrati od 27. augusta.

Bh. glumice Amila Terzimehić i Mediha Musliović uloge u ovom filmu dobile su posredstvom sarajevske casting agencije Zona.

Priča filma "November Man" govori o bivšem agentu CIA-e (Brosnan) koji ide na misiju u Rusiju, gdje mu se suprotstavlja njegov bivši učenik. Marinković i Terzimehić u filmu igraju ruske špijune.

Opširnije